Hell's Mafia of the Chatrooms 2

Hladna kava 

Da. Na mom uredskom stolu ostala mi je puna šalica kave od jučer. Nisam stigao uzeti ni gutljaj, bio sam u žurbi. Hladna je. Pomirišem. Ne osjećam nikakav sumnjivi miris. Otpijem gutljaj. Ako zanemarim hladnoću, sasvim je pitka i ukusna. Dakle, to mi je prva jutarnja kava. Hladna kao duša narcisoidnog egocentrika kao što sam ja. Hladna kao duša čovjeka koji stane na zebru automobilom kako bi pustio stariju gospođu s hodalicom da prijeđe cestu samo da bi joj na pola puta zatrubio, poslao je u rodno mjesto zbog njene sporosti i gotovo je srušio pri ponovnom kretanju vozilom u sekundi kad starica za milimetar prođe širinu spomenutog vozila. Da. Znam biti takav. Hladan. Baš kao ova kava. Srrrrrrrk…

Gledam fajl koji sam sastavio prošli put. Bila je srijeda. Kao i danas. Samo danas nije tako hladno. Šteta. Hell’s Mafia… Moram prolistati foldere, pronaći prve konverzacije… Sjećam se da se nismo tako zvali u početku. Bio je naziv Cinkbagra, ali i još neki. Nema veze, pronaći ću kasnije. Danas je trenutak da, dok čekam da mi se akumulira volja za prelistavanje kutije foldera s natpisom “Discord”, složim fajl o nekome od nas troje. Pomislio sam, možda da prvo napišem nešto o sebi. Ali čak i meni se taj potez čini pretjerano egocentričnim. Koga onda da prvo tekstualno obradim? Brata? Ne, mislim da bih ipak mogao barem odglumiti da sam gentleman i prvo obraditi Liliku. Tekstualno, ponavljam. Ne želim da se nekome motaju čudne ideje po glavi. So be it… Lilika it is…

Lilika… Lilith, vranovita, vrana, alkemičarka… Sjećam se da je u nekom trenutku bila i pantera. Ali ne ona iz krčme zvane Mobchat. To je sasvim druga neka Pantera. Takva pantera… nije materijal za Hell’s Mafiu. Nitko nije. Samo nas troje. I jedina dama u tom trojstvenom društvu jest Lilika. Možda nije dama baš prema svakome. Možda je neki znaju u izdanjima koja su prije demonska nego damska, ali za nas dvojicu… Ona je dama koja se čuva i poštuje. Vatrena, mračna, misaona, u pravim trenucima, pravim okolnostima i sa pravim ljudima čak i, kako bi sama rekla, sapioseksualna. Njena načitanost i ljubav prema pisanoj riječi, glazbi i umjetnosti kreirala je osobnost vrlo ugodnu i poželjnu za duge konverzacije, zafrkanciju i prijateljstvo. Pa… barem onima koji su je prepoznali kao takvu. A ti koji su je prepoznali kao takvu zasigurno zauzvrat dobiju njenu naklonost. A njena naklonost znači da ako iti krivo pogledaš nekoga tko je njoj drag… Poželjet ćeš da nikada nisi naučio pisati i čitati. Jer će te tako suptilno, hladno i uporno podbadati, da će ti svaki ulazak u birtije zvane chat biti kao ulazak u mračnu ulicu u kojoj se nadaš da nećeš naići na nju, iako znaš da će te ona naći čak i ako se pokušaš sakriti.

E ali ako spadaš među one koji su zadobili njenu naklonost, emociju ili prihvaćanje bilo koje vrste… Upoznat ćeš tko zapravo ona jest. Steći ćeš prijateljicu koja će ti reći sve u lice (smiješna stvar, govoriti o licima kad se razgovara samo slovima…) kad zasvinjiš. Ali će ostati tu, reći ti da si budala i magare, da si je uvrijedio, da ne zaslužuješ biti u njenom društvu… Ali će ostati tu. Ne znam koliko ima ljudi koji imaju privilegiju zvati se njenim prijateljima, njenom ekipom. Ali sure as hell, Hells’ Mafia spada u tu kategoriju. Do kada, vidjet ćemo. Za sada smo tu, vjerni prijateljstvu, željni prijeći preko sranja i očuvati rijetko viđeno prijateljstvo. Kao što rekoh, biti Lilikina ekipa, to je privilegija u kojoj god krčmi od chatova se nalaziš. Toliko za sada. Popio sam ovu hladnu kavu. Vrijeme je da skuham novu. Vruću. I Lilika je voli vruću, čak i vrelu, da se njen miris osjeća u čitavoj prostoriji… Govorim o vreloj kavi, you sick motherfockers!

Hell's Mafia of the Chatrooms 3

Hladan tuš

Mafija je umrla. Ubijena. Umorena od strane onih od kojih se to najmanje moglo očekivati - od nas troje. Šamar u srce. Nož u leđa. Koljeno u jaja. Svo troje smo usrali najdivniju stvar koju smo ikad imali na chatu - najbolje prijateljstvo IKAD. Bio je to tjedan ipo takve hladnoće, takvog požara emocija, takvog destruktivnog uragana pomiješanih želja i pobuda, neprospavan vikend zbog ljutnje pomiješane sa tugom… Da, BIO je. Ali Mafija je uskrsnula! Jača nego ikad. Pale su teške riječi. Cijeli je chat odzvanjao odjecima tolikog bijesa, takve hladnoće… Zidovi blokada i ignoriranja dizali su se u nebesa. Vrata su bila zaključana. Artiljerija osvete je već bila postavljena i spremna za ispaljivanje. A onda su se odškrinula vrata. Zid više nije imao smisla. Pale su teške riječi, pale su brojne suze, palo je pomirenje - pao je i zid blokade i ignoriranja. Shvatili smo, unatoč svim zamjerkama koje nas troje imamo jedni prema drugima, da je naša Mafija onaj začin bez kojeg su svi chatovi na kojima se smucamo potpuno bezukusni, bezbojni, bezmirisni, nepoželjni i apsolutno nepotrebni. Mafija je uskrsnula, poput žar ptice slavenske mitologije. Jer ljubav koju Mafija krije unutar ovog tria koji smo Lilika, Sco i moja malenkost Meno-dosada (sad sam smislio ovaj nick, svaka sličnost s pojmom i svim popratnim asocijacijama koje prate pojam menopauza su sasvim namjerni) je nešto nenadjebivo, nešto što ni mi sami nismo u stanju usrat čak i kad se najviše trudimo. A vjerujte mi na riječ, trudili smo se. Svi troje. Ja osobito, što ste mogli čitati u muzikalnim izljevima emocija koje pišem kao Klaun. Brat Sco bio je na udaru mojih uragana emocija. Brat koji je jedini ostao u grupi na discordu jer smo Lilika i ja otišli iz nje. Brat koji nas je zvao natrag da se izmirimo. Brat koji je bio spreman sasuti sav pakao gnjeva na moju malenu glupu glavu, ali sam se potajno nadao da je njegova bratska ljubav prema meni i prema Liliki veća od oluje gnjeva koju smo izazvali u njemu. I bio sam u pravu.

Da, spasitelj Mafije je Sco. Onaj kojeg sam ja zvao alfa jebačem bez srca, gaziteljem tuđih srca, onim kojeg boli kurac i samo ga to može boljeti jer srca nema da bi ga boljelo kao nas koji ga imamo. Ali znate što? Citirat ću Thorina Hrastoštita iz priče Hobit kad je rekao Bilbu: “Nisam li ti rekao da tebi nije mjesto s nama?! Nikad u svome životu nisam bio toliko u krivu!” Da, nikad u svom životu zaista nisam bio toliko u krivu! Jer u svom tom sranju koje smo prošli brat Sco ne samo da je dokazao da nije ono što sam mislio da jest, već da zaista ima nenormalno veliko srce puno ljubavi prema meni, prema Liliki, prema ljudima koji su mu bitni. A ja sam u to srce zabio hladni nož bratske izdaje. I nakon toga, on je svejedno tražio način da stupi u kontakt sa mnom, da se izmirimo, čak i kad sam ja dignuo sve moguće zidove između nas. Taj brat Sco je jedini ostao vjeran Mafiji. Prije ovoga ja sam bio administrator grupe, jer sam je ja i kreirao. Mojim odlaskom to je postao brat jer je jedini ostao vjeran ideji koju smo skupa gradili. Ostao je vijeran Hell’s Mafiji, ili kako ju je on preimenovao - Unbreakable Mafiji. Već sam jako puno o njemu pričao, najprije da je pervert i moj osobni najbolji prijatelj i spasitelj od depresije, a onda i ovo zadnje, da je .. pa znate već. Ako ne znate, čitajte Klauna. Svakako, nakon ove situacije pokazao je tko i što zapravo jest. Istina, ostavlja dojam da je samo ženskar. On je toga itekako svjestan. Ali je zato prijatelj, brat više nego išta. Ima srce deset puta veće od Milutina, a kolike su to dimenzije neka prosude sve one koje su se s Milutinom na ovaj ili onaj način družile. Sco, ili WildOne, John Doe ili kako se god zvao, je moj brat i otvoreno ću vam reći… odrekao bih se svih chatova i svih kontakata radi njega. Ali svih, osim Lilike i Maše i eventualno još par ljudi do kojim i je stalo. Toliko ga volim. A znam, ZNAM da i on mene voli. Dokazao je to. Dokazao je da je brat. Nikad nisam imao takvog prijatelja. Nikad nisam imao brata. Mislio sam da sam ga izgubio. Imao sam brata… I imam ga još uvijek. I neka mi je živ i zdrav dugo još, da mu Milutin nikad ne pada. Ja odoh slušati Bohemian Rhapsody. Baš mi paše na ovu temu. I mogao bih popiti čaj. Crni. Pretjerano zaslađen. Kava mi je pojela želudac.

Hell's Mafia of the Chatrooms 5

Hladan leš je hladan trag

“Poezija prijateljstva”, “Geek Ingklings”, “CinkBagra”, “Hell’s Mafia”, “Unbreakable Mafia”, i na koncu “Broken Mafia” i The Memory of Mafia”. To su bili naši nazivi. Bili smo skup poeta, pisaca, šaljivdžija, i prije svega vrlo prisni prijatelji. Bili. Ključna riječ. Kao Inkglingsi J. R. R. Tolkiena. Razmjenjivali ideje, kako u autorskom smislu, tako u smislu šala. Toliko smo se šalili na teme sniffera i extreeme ass stretchera, raznih tema perverzne prirode, odakle i dolazi naziv CingBagra (kao cink je sastavni element sperme), pa onda na račun ljudi sa chatova čije pojave smo znali do u detalje analizirati… Brat je radio edite nas troje. Bio je savršen u tome. Naziv Hell’s Mafia je nastao iz zafrkancije tim i takvim editima, gdje nas je prikazivao kao paklene demonske pojave. Liliku kao demonsku medicinsku sestru, mene kao knjižničara iz pakla okruženog leševima žena, chaterica kako smo se tada šalili, a sebe… pa sebe u raznim devijantnim formama, kako bi ga inspiracija udarila. Kasnije nas je editirao kao seksi trojac, u raznim seksi scenama, bilo u stilu noir romana, mafijaških filmova, filmskih klasika kao što je Kill Bill i slično… Bili smo presretni našom Mafijom. Nismo dali da nam se itko petlja u nju, nitko nije smio stati među nas tri. Sve dok se jednom nije i to počelo događati. Stali su između nas. I mi smo to dozvolili. I mafija je umrla. Postala je leš. Hladan leš. Hladan trag nekoć vrlo vrućeg prijateljstva. Tako je valjda moralo biti.

Na radiju svira “Hard to Say Goodbye”, Stage Dolls. It really is hard. Što može nadomjestiti prazninu u srcu na mjestu gdje su stajali ljudi koje si zaista volio, a morao si ih izbaciti iz njega, iz svoga života, iako ih još voliš? Ništa. To mjesto ostaje zauvijek kao ožiljak na lešu gdje je pao smrtonosni udarac. Hladan, blijed ožiljak, kao hladan trag ubojstva. A dogodilo se ubojstvo. Ubili smo Mafiju. Ubili smo Johnnyja. Ili je Johhny ubio sam sebe. Johhny put a shotgun on his head, kaže pjesma. It’s hard to say goodbye, when we just said hello. Prekratko je trajao život našeg Johnnyja. Sada je od njega ostao samo hladan leš. I nema natrag. Ovoga puta ne. Ovoga puta Johhny je zasta umro. Kao u pjesmi “Bye Bye Johnny” grupe Return:

Yesterday it was you and me and some other people on a party

But who could know it was the last time?

We got drunk and sang together

Chasing girls, we should've lived forever

You didn't even get home

You were stabbed in the back

On a step in a backstreet alley

The girl was engaged, but not with you

Now you're hiding in death valley

Zabijanje noža u leđa postalo nam je zaštitni znak . Svakako, bili smo predivan trojac. Brat glava ekipe, Lilika srce ekipe, a ja… Kako se zove ono mjesto na koje izlazi sranje iz tijela? Tako je! Šupak! Bio sam i ostao šupak ekipe. Zašto? Zato šta ne mogu držat jezik za zubima, ne mogu kontrolirati svoje emocije, ne mogu žmiriti na neke stvari koje jednostavno nisu uredu, ili se meni čini da nisu uredu, i onda serem. Ovaj put sam gotov i s time. IzDosade umire zajedno sa Johnnyjem. Jer bez Johnnyja, što je IzDosade? Ekipa iz benda Sonata Arctica su to lijepo opjevali:

Nothing's what it seems to be

I'm a replica, I'm a replica

Empty shell inside of me

I'm not myself; I'm a replica of me.

Are you gonna leave me now?

When it is all over

Are you gonna leave me?

Is my world now over?

Naravno, nije tolika drama ipak. Svijet nije propao. Jest naš svijet koji smo gradili. Ali dobro nas je nedno od nas opisalo u grupi gifom s naslovom “R.I.P.. to all we had!” To je sasvim prikladan gif. A ja? Ja spremam ove naše fajlove u kutiju i okrećem novi list. Želim pronaći sebe kojeg sam izgubio želeći se svidjeti svojoj Mafiji. Ne znam hoću li uspjeti u tom naumu. Izgubiti sebe, pa se ponovno naći, to je poduhvat koji iziskiva puno posla. Wish me luck. Or don’t. falit ćete mi ekipa. Volim vas puno. Odlazim s riječima spomenute pjesme na usnama:

Raising from the place I've been

And trying to keep my home base clean

Now I'm here and won't go back, believe.

I fall asleep and dreamed a dream

I'm floating in the silent stream

No-one placing blame on me

But nothing's what it seems to be

Yeah

Nothing's what it seems to be

I'm a replica, I'm a replica

Empty shell inside of me

I'm not myself, I'm a replica.