Opaka igra ljubavi 1
Znate li kako je nastala ona slavna pjesma “Wicked Game” Chrisa Isaaka? Volim tu priču. Chris je, vjerojatno u tijeku neke turneje, odmarao u svojoj hotelskoj sobi, vjerojatno uz gitaru i zapaljenu cigaru, možda čašicu žestice, tko zna. Zazvonio je telefon. Javio se. Pozdravio ga je zavodljivi ženski glas. Znao je lice, usne, tijelo kojem je taj glas pripadao. Znao je koja vrsta divlje mačke se krila iza tog glasa, iza te pojave. “Želim doći i razgovarati s tobom dok više ne budeš mogao ustati.” rekla je. Naravno, pod "razgovarati" imala je nešto sasvim drugo na umu. Ostavila ga je na trenutak bez teksta. Rijetka pojava za pjesnika i glazbenika kao Chris.“U redu, dolaziš.” rekao je na koncu, prepuštajući se trenutku bez imalo razmišljanja. Čim je poklopio slušalicu, pomislio je: “O, moj Bože! Znam da će ova biti problem. Oduvijek je bila problem. Ona je divlja mačka. Ali evo me, ubit će me ovo, ali činim to! Što bude bit će!” Sjeo je za radni stol, uzeo papir, olovku i gitaru i u jednom dahu napisao je prvi stih: “Svijet gori i nitko me ne može spasiti osim tebe.” Pjesma je bila gotova prije nego je ta fatalna žena došla u njegovu sobu, mirišući na nevolju. Kad je ušla, zatvorio je vrata, a ona mu je već bila tik uz tijelo nudeći mu poljupce, zagrljaje, noć bez kraja. “Da, prekrasna si, dušo. Ali poslušaj ovu pjesmu!” rekao joj je prekidajući njenu strast, što ju je ozbiljno iznerviralo. Ali pustila je da joj se pohvali svojim talentom. Znala je da će ga imati onog momenta kad čuje sve što joj ima pokazati i kad mu umjesto pohvale pokaže svoje golo tijelo. Tako je i bilo. Otpjevao joj je tu prvu verziju pjesme koja će ući u povijest. A onda mu je prišla, uzela mu gitaru iz ruku, spustila je pažljivo kraj radnog stola i sjela mu u krilo. Ostalo je povijest. Ono što je uslijedilo vjerojatno je izgledalo slično kao i scena ove priče, samo što se ova radnja događa usred dana, a ne noću, i ne u Chrisovo vrijeme, nego u ovo naše. A Chris i njegova tajanstvena ljubavnica nisu glavni likovi ove priče.
Zavjesama zamračena soba apartmana grada na obali Jadranskog mora, šumovi ljeta, mora, cvrčaka, rijetkog prometa u ulici pored zgrade, glasovi veselih turista. Sa zvučnika svira pjesma “Wicked Game”, ali ne original Chrisa Isaaka, već elektonsko-rokerska obrada grupe In Flames, s Youtube liste od 33 metal i rock obrade tog ljubavnog klasika. Međutim, to nisu jedini zvukovi koji ispunjaju sobu. Na širokom krevetu za dvoje, isprepleteni u igri ljubavi, zapleteni u mrežu tijela i duše, dvoje ljudi stapaju se u jednu masu ljubavi i čežnje. Zvukovi uzdaha poput zvučnih efekata isprepliću se sa sporim taktovima pjesme sa zvučnika. Gola tijela prate neki svoj ritam, neki svoj tempo i dinamiku. Tu i tamo pjesma ih pokušava pratiti, ali ne uspjeva. Zrak ispunjaju mirisi vrućih tijela u kombinaciji s mirisima njihovih kozmetičkih mirisnih proizvoda. Sve to skupa stvara auru ljubavi, senzualnosti, seksualne fantazije ostvarene u dodirima, poljupcima, u samom činu vođenja ljubavi. Dugi mjeseci strpljenja i čekanja ovog trenutka napokon su dobili svoju nagradu i oni je konzumiraju do maksimuma.
On je roker u svojim kasnim tridesetima, kose u stilu Doktora Strangea iz Marvel stripova, ali s rokerskim izgledom, nešto malo duža od Doktorove. Ona je manja od njega, u srednjim tridesetima, duge crne, guste valovite kose, potpuno izgubljena ispod njegova tijela, izgubljena u njegovim poljupcima, dodirima, uzdisajima. Njene ruke i njene noge obgrlile su njegovo snažno tijelo držeći se za njega kao priljepljena. Upijaju jedno drugo opijeni ljubavlju, opijeni strašću koja se već preko godinu dana gomilala u njihovim grudima, u njihovim mislima i snovima. Svaki novi pokret te opake igre ljubavi budi još veću strast, još veću požudu. Svijet oko njih, prostor, vrijeme, ništa od toga više ne postoji. Postoje samo njih dvoje i njihova strast.
On se uspravlja, prima je svojim snažnim rukama i okreće se na leđa, u isto vrijeme postavljajući nju na sebe bez da su se njihova tijela odvojila, bez da se ritam ljubavi prekida. Ona prihvaća promjenu, rukama se naslanja na njegova prsa, preuzima ritam. On je prima za bokove, njegovi dlanovi klize prema njenim gluteusima. Stišće ih, jako, ali ne nasilno. Ona uzdiše. Voli osjećaj njegovih ruku na svojoj stražnjici. Osjeća plimu nevjerojatne strasti kako je ispunja, kako preuzima kontrolu nad njenim tijelom i njenim duhom, van svakog razuma, van svake logike. Ubrzava tempo. “No, I don't wanna fall in love (this world is only gonna break your heart)” čuje se sa zvučnika. Kasno je za to. Ona je već preko svake mjere zaljubljena u ovog čovjeka. Njena ljubav je i tjelesna i vantjelesna, obuhvaća sav svemir, a opet sažeta je u ovom činu ljubavi, s potencijom energije koja bi mogla obasjati sav svemir, i svaki paralelni svemir koji postoji u multiverzalnoj mreži svjetova, koliko god razgranata i velika ona bila. “No, I don't wanna fall in love (this world is only gonna break your heart)” pjeva muški vokal grupe In Flames. O da, ona želi zaljubiti se, ljubiti, voljeti, stopiti se s ovim čovjekom! Ona želi svu moguću strast i požudu osjetiti upravo s njime. A isto želi i on!
“The world was on fire, and no one could save me but you
It's strange what desire will make foolish people do
I never dreamed that I'd meet somebody like you
And I never dreamed that I'd lose somebody like you.”
Točno to. Nikad nisu sanjali da će se ovako zavoljeti, da će se pronaći upravo njih dvoje, u vrtlogu ljudskih odnosa i neukrotivih životnih sapunica. Nikad nisu sanjali da će jedno drugome postati središnja misao koja pokreće njihov svemir. Nikad nisu mogli niti zamisliti kolika strast i čežnja će ih vući jedno prema drugom bez imalo nade da joj se odupru. Na koncu ih je ta ista čežnja iz najmaštovitijih snova dovela do ove kulminacije sažete u činu tjelesne ljubavi koja nadilazi i vrijeme i prostor i sve što pripada opipljivom, razumskom.
“What a wicked game to play to make me feel this way
What a wicked thing to do to let me dream of you
What a wicked thing to say, you never felt this way
What a wicked thing to do to make me dream of you”
Da, odigrali su opaku igru ljubavi, potezi su povučeni, samo… igra još ne završava. Tek se zahuktala. Tijela im gore, u ritmičnom ludilu strasti. Tempo je sve brži i brži, uzdasi su sve dublji i dublji, zujanje u ušima pretvara glazbu pjesme u daleko nerazumljivo brbljanje i šuškanje koje sve jače i jače zamjenjuje bubnjanje srca u grudima. I prije nego su toga i svjesni, njihova tijela doživljavaju sinkroniziranu erupciju orgazma svemirskih proporcija. Tijela se tresu, glasovi se pretvaraju u metafizičke zvukove nalik krikovima mitskih ptica i odzvanjaju sobom poput truba sudnjeg dana. Trzaji mišića potresaju najdubljim dijelovima njihovih bića snagom erupcije supervulkana. “No, I don't wanna fall in love with you, with you” pjeva Pär Anders Fridén sa zvučnika upravo u trenutku kad se malena crnka obrušava pored rokera na krevet, duboko dišući, istrošena nakon erupcije orgazma kojeg su zajedno doživjeli. Gledaju se. Umorni, ali sretni. Svijet ne postoji. Postoje samo njih dvoje i ljubav koja ih je spojila u ovo ludilo strasti. Gotovo u isti mah ona stavi ruku na njegovo lice, milujući ga s radosnim osmjehom na svome licu, kad on svojim dlanom krene pomaknuti pramen kose zalijepljen na njeno znojno čelo.“Volim te.” prošapće ona i priđe da mu utisne vrući poljubac na usne“I ja tebe, anđele moj rogati” odgovori on milujući joj kosu. Ona naslanja glavu na njegova prsa, on stavlja jednu svoju ruku pod svoju glavu. Ona miluje njegova prsa, on svoju drugu ruku spušta na njeno bedro. Ostaju tako ležati uživajući u svom trenutku vječnosti. Ovo je njihov trenutak. Pripada samo njima. I nitko im ga ne može oteti. Ovo je njihova igra ljubavi. I nema ništa opako u njoj.
Opaka igra ljubavi 2
“Znaš što je najveći užitak nakon dobrog seksa?” nasmiješi se ona dok su se odmarali milujući se međusobno, nakon putovanja kroz turbulentne bezdane strasti kojima su prohujali brzinom neutaživog ljubavnog magnetizma“Što?” upita on sneno“Popušiti jednu cigaru.” odgovori ona“Nevjerojatno” sanjivo će on, ali ona je znala da u toj sanjivosti vreba skrivena dosjetka, samo nije mogla znati koja i kakva“Što je tu nevjerojatno?” upita ga ona pomaknuvši glavu kako bi ga nasmiješeno mogla gledati u oči“Pa maloprije si pušila, a sad bi opet!” bio je odgovor“Budalo!” nasmije se ona i udarivši ga dlanom u prsa polako ustane niti se ne trudeći sakriti svoje nago tijelo ispred njega dok je ustajala kako bi uzela svoje cigarete i upaljač; on ju je promatrao s divljenjem dok to radi, upijajući očima svaki milimetar njenog tijela nesiguran sviđa li mu se više njena nagost ili predivna crna kosa koja joj je padala niz leđa“Aaa… na tu si cigaru mislila.” pokušao je on s glumom totalnog idiota “A ja mislio da bi opet… jel.”“Nekad je, ljubavi, bolje da ne misliš ništa.” odgovori mu ona okrenuvši mu drugu stranu svoje nagosti prezentirajući je kao da je najbolja odjevna kombinacija koju ima i kojom mu se želi pohvaliti, pa zapali cigaretu, baci upaljač na stol iza sebe i vrati se k njemu u krevet, zakidajući ga za privilegiju da dulje uživa u pogledu… a uživao je… uživao je jako!“Pazi s tom stvarčicom.” obrati joj se on gledajući u zapaljenu cigaretu kao da je opasna radioaktivna tvar “Zapalit ćeš krevet.”“Zapalili smo ga oboje i bez cigare.” odgovori ona otpuhnuvši u stranu poveći oblak dima sa smiješkom zadovoljne žene kojoj se davno odsanjani snovi napokon ostvaruju “Hoćeš povući dim?”“Neka hvala, ne pušim.” odgovori on stavljajući ruke ispod glave i zabuljivši se u strop na kojem su se sjene igrale ritmom šuškanja zavjesa na prozorima“Ne pušiš nikome, ili si samo izbirljiv?” podrugljivo će ona legavši na njoj bližu njegovu ruku“Izb… Ne mislim na to pušenje, kozo jedna!” nasmije se on“Otkud znam? Prati te reputacija magneta za muškarce.”“Ma to su gluposti. To šta je par izgubljenih gayeva pokazalo interesa za druženje sa mnom ne znači odmah da sam magnet za muškarce.” branio se on“Ali jest razlog za zapitati se.” nastavljala je ona uživajući u tim provokacijama ispuštajući još jedan oblak dima“Mala…” okrene se on prema njoj “ Ljutiš me.”“Imam bolju ideju.” okrene se i ona prema njemu; lica su im bila samo centimetrima udaljena jedno od drugog “A da te umjesto toga ljubim?” “Mmmm… sviđa mi se ideja.” i ljubili su se, poljupcima mekim kao najmekši jastuci, dugima kao vječnost, omatajući se ponovno rukama i nogama u trenutku ponovno raspaljene strasti; nije volio pušiti duhan, ali obožavao je ljubiti njene usne koje su imale aromu duhana
Sa zvučnika je svirala pjesma “(I Had) Time Of My Life”, ali ne original iz filma “Prljavi ples”, već obrada u rokerskom stilu s potpisom ekipe imena First To Eleven. Melodija i riječi pjesme ponovno su bili skoro jedini zvukovi u prostoriji. Skoro jedini jer su bili praćeni zvukovima strastvenih poljubaca dvoje ljubavnika na krevetu, kao i zvukovima milovanja i šuškanja posteljine.
“Now I've had the time of my life
No, I never felt like this before
Yes, I swear it's the truth
And I owe it all to you
'Cause I've had the time of my life
And I owe it all to you.”
Prepušteni trenucima svojih života, trenucima zbog kojih je vrijedilo podnositi sav besmisao ostatka života samo da se dožive ovako predivni kakvi su bili, njih dvoje su pustili da ih strast ponovno preplavi, ispuni, izbezumi. Ali samo do trenutka dok nije završio uvodni lagani dio pjesme, do stiha “And I owe it all to you”, jer onda se ona odmakla od njegovog lica i rekla “Moramo ići.” nakon čega je ustala i krenula se oblačiti“Jesi sigurna da se ne možemo još jednom zaigrati?” molećivo će on“Ovdje ne.” bila je jasna “Ali dug je put. Ako požurimo, možda te iznenadim u autu.” osmijeh na njenom licu odavao je opasno zavodničke namjere“Opaaaa!” skočio je on i pohitao obući se potaknut mogućnošću koja mu se nudila na njihovom putovanju koje je bilo ispred njih
Nakon tih riječi kome treba dodatna motivacija? Odjeveni u kombijaciju jeansa i kože (on) i lepršavu crnu ležernu kratku haljinu (ona), pokupili su svoje stvari u dva kofera, provjerili jesu li sve uzeli, a onda napustili sobu. Na recepciji motela recepcionerka, uredna starija žena u svojim pedesetima, uljudno im je udijelila njihove osobne iskaznice nakon što je on platio račun za njihov boravak. Vani na parkingu stajao je crni Land Roverov Discovery, sa zatamnjenim staklima, spreman za pustolovinu. On je spremio njihove kofere u prtljažnik, a ona je sjela na suvozačevo mjesto. Zatvorivši prtljažnik i on se smjestio na mjesto vozača i najprije upalio radio. U memoriji radija našao je pjesmu uz koju su se maloprije ljubili na krevetu sobe motela. Pjesma je bila itekako prikladna, kao da je pisana upravo za njih. A i izvedba u laganom rokerskom stilu bila je poželjno osvježenje u odnosu na originalnu pjesmu koju su toliko puta čuli do tada, bilo u filmu, bilo kao samu pjesmu. Toliko dugo su čekali ovaj trenutak, njihov trenutak, da su im duše doslovno pjevale stihove pjesme s radija. Obje njihove duše pjevale su ih iz najvećih svojih dubina.
"I've been waiting for so long
Now I've finally found someone to stand by me
We saw the writing on the wall
As we felt this magical fantasy
Now with passion in our eyes
There's no way we could disguise it secretly
So we take each other's hand
'Cause we seem to understand the urgency.
Just remember
You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love
Because
I've had the time of my life
No, I never felt this way before
Yes, I swear it's the truth
And I owe it all to you
Hey, baby
With my body and soul
I want you more than you'll ever know
So we'll just let it go
Don't be afraid to lose control
No
Yes, I know what's on your mind
When you say"Stay with me tonight"
(Stay with me)
And remember
You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love
Because
I've had the time of my life
No, I never felt this way before
Yes, I swear (Yes, I swear) it's the truth
And I owe it all to you
'Cause I had the time of my life
And I've searched through every open door
Never felt this way
'Til I found the truth
And I owe it all to you."
I dok je crni Discovery tražio svoj put nekim novim cestama kojima ga je vodila želja tih dviju ljubećih duša, njegova ruka bila je na njenom koljenu, njena je milovala njegovu, osmjesi su im bili na licima, radost u očima, ljubav u srcima… I sve ostale riječi bile su suvišne.
Add comment
Comments
Opaka igra ljubavi 3
Cesta je vijugala krškim dalmatinskim krajolikom dok su putovali na jug u nekom neodređenom smjeru, vođeni jedino željom da iskoriste svaki momenat svoje avanture na najbolji mogući način. Nisu imali cilj. Jedino svrhu. I ona je ispunjala svaku stanicu njihovih bića. Biti sami, uronjeni u svoju ljubav, kao da je zadnji tren njihovih života, ne dopuštajući da im išta stoji na putu. A na tom putu slušali su razne rokerske obrade poznatih ljubavnih hitova, ali i originala pjesama koje su za njih imale određenu težinu i dubinu, koje su idealno odgovarale ovoj njihovoj situaciji, a nisu imale rokersku obradu, ili je takva obrada bila lošija verzija originala. Tu listu je sastavio on. On je imao listu za gotovo svako raspoloženje u memoriji svojeg mobitela i u memoriji radija u autu, kao i na svakom uređaju kojeg je imao u koji su se mogle ukopčati slušalice. Volio je glazbu, volio ju je kao zrak koji diše, vodu koja mu je gasila žeđ po potrebi, hranu koja je znala utažiti nenormalan apetit koji je imao… I bio je sretan što je mogao tu svoju ljubav podijeliti s njom, svojom najvećom ljubavi. A ona? Nakon pola sata vožnje uz opuštajuću ljubavnu glazbu i njegovo milovanje po njenim bedrima, zaspala je s osmjehom na licu, ugodno se smjestivši u suvozačevom sjedalu. Pustio ju je da spava kad je vidio da su pokreti njenog milovanja njegove ruke potpuno utihnuli. Kad se pružila prilika, na jednom pravcu nakon jedne vrlo oštre okuke, bacio je pogled pun ljubavi na njeno usnulo, osmjehom ukrašeno lice. Bila je tako predivna, gotovo kao da je izašla iz njegovih najljepših snova, kao ostvarenje nekih njegovih najvećih želja, i bila je stvarna. Bila je tu, usnula i predivna, u njegovom autu, snivajući mirne snove ispunjene, nadao se, radošću i mislima na njega. Vratio je pogled na cestu s toplim osmijehom na licu u trenutku kad je s radija David Gray počeo pjevati stihove “Please forgive me if I act a little strange…”. Idealna pjesma!
“Please, forgive me if I act a little strange
For I know not what I do
Feels like lightning running through my veins
Every time I look at you
Every time I look at you.
Help me out here, all my words are falling short
And there's so much I want to say
Want to tell you just how good it feels
When you look at me that way, ah
When you look at me that way.”
Bilo je nešto u tekstu te pjesme što je opisivalo stanje njegove duše. Osjećao se tako sretno, tako ispunjeno s njom u svojoj blizini. Ali u isto vrijeme osjećao se nekako… čudno. Inače igre riječima, pisanje priča, razgovori koji nisu imali kraja… to je bilo njegovo područje, tu se osjećao “kao doma”. A sada? Nije imao što reći. Nije imao teksta. Nije htio da zvuk njegovog glasa remeti zvukove njenog disanja, melodiju njenog glasa kad bi pričala, pa čak i kad bi se ljutila, psovala, bjesnila… on bi je sam gledao, s osmjehom na licu, kao da sluša pjesmu samih anđela. Nije htio propustiti jednu sekundu bilo čega s njom, pokvariti je bilo kojim svojim glasom, pokretom, dahom koji bi nju stavio u drugi plan. Htio ju je samo voljeti. Htio je samo uživati u tome što ona voli njega. Osobito je htio uživati u njenim zelenim velikim očima. I nije da on ne bi imao što reći. Na kraju krajeva, on je pisac, maštoviti lik koji može sastaviti priču od bilo koje teme u pola sata a da ni ne trepne. Nije se radilo o tome, ne. Radilo se o tome… Da je bio potpuno izgubljen u ljubavi. I to ne izgubljen u smislu nedostatka orijentacije, nego u smislu potpunog prepuštanja ljubavi.
“Throw a stone and watch the ripples flow
Moving out across the bay
Like a stone I fall into your eyes
Deep into that mystery, ah-aa
Deep into some mystery.
I got half a mind to scream out loud
I got half a mind to die
So I won't ever have to lose you, girl
Won't ever have to say goodbye
I won't ever have to lie
Won't ever have to say goodbye.”
Utonuo je, kao kamen, u misteriju ove ljubavi. I nije htio da ikad prestane. Nije htio da ikada više izroni vani. Nije htio da ikad više, ali ikad, mora reći zbogom. Dosta je bilo “zbogom” u njegovom životu. Dovoljno puta je ostajao “kratkih rukava”, ostavljen hirovima života pitajući se “zašto je ta i ta osoba morala otići?” I nikada do sada nije se osjećao ovako voljen, ovako željen. Nikada do sada nije bio siguran da postoji jedna osoba koja ga nikada, ali nikada neće ostaviti. I nikada do sada nije bio toliko siguran da ni on ne želi napustiti nju. Ona je sada tekla njegovim venama, ispunjala je svaku stanicu njegovog bića. I sada je tu spavala, blaženim snom sretne ljubljene žene. Sigurna u ljubav onoga kojemu je dala svoje srce. Ista sigurnost ispunjala je i njegovo srce. Možda po prvi puta u životu mogao je reći da je zaista, duboko sretan čovjek. I zbog toga se osjećao tako čudno. I bilo mu je neopisivo drago da je tako. Sve što je bilo bitno je bila njihova ljubav, ovo vrijeme koje su imali, Discovery na cesti koja vodi u neodređenom smjeru i ništa više od toga.
Da, bilo je lijepo ponovno voljeti punim srcem. Voljeti i biti voljen.
Add comment
Comments