Dnevnik jednog chatera, zapis 1.

Baš se mislim... Nisam nikad htio bit chater. Iskreno, ni ne mislim da sam sad chater. Točno jest da sam postao na neki način ovisnik o tom virtualnom fenomenu, ali jesam li baš chater zbog toga? Ne bih rekao. Nikad nisam ni centa, lipe, šilinga, funte uložio ni u jedan od mojih mnogi profila na raznim chatovima. Nikad nisam kupio ništa što bi moj profil podiglo na neku višu, dekoriraniju, privilegiraniju razinu. Jesam ponekad iz meni sasvim nejasnih razloga, neke od tih šminkerskih privilegija dobio od vlasnika pojedinih chatova, jer im se valjda svidio moj pristup ili su samo darežljivi, ne znam. Ali ja da bi uložio u nešto od toga iti mrvu svog relanog novca? Ne hvala.

Zašto ovo pišem? Pa eto, malo prisjećanja i reminiscencije nikoga nije ubilo, pa neće valjda ni mene. Ali pratite crnu kroniku za svaki slučaj. Možda mi se ovo ipak na neki fantastičan način obije o glavu. Pa, gdje početi? To bi trebao bit lagan izbor, valjda na početku. Moje chat ekskurzije počele su sada već davne 2006. godine. Završio sam srednju školu i upisao Pravni fakultet. Zašto baš taj fakultet? Da budem najiskreniji, iz dva razloga. Prvo, bio je odmah uz autoškolu koju sam to ljeto bio upisao. Drugo, prva stanica autobusa kojim sam išao doma u to vrijeme bila je odmah uz tu autoškolu. Dakle, izbor je bio jasan i očit. Zar je bilo druge opcije?! Šta kažeš? Jesam li bio zainteresiran za taj studij? De prekrsti se! Kakav mrtvi interes za studiranje? To upišeš jer moraš ili jer imaš posao koji te čeka u toj struci nakon što diplomiraš! Nije više vrijeme romantičarskog studiranja po izboru i silnoj ljubavi za znanjem. Ako u današnje vrijeme još i ima takvih endema, a i u to vrijeme kad sam ja krenuo studirati, to mora da su posebni slučajevi. No da nastavim. Na hodnicima fakulteta tada su bila neka jedva upotrebljiva računala, spora da Bog sačuva. Na njima sam otkrio Iskonov Net.hr chat. Onaj narančasti, ako se itko sijeća (slika se nalazi dolje na kraju teksta ako se netko želi podsjetiti kako je to sučelje izgledalo). Da. Tu sam počeo. Uglavnom nevino, kakav u globalu i jesam tada bio. Neiskvaren, bar ne previše, perverzijama, seksualnošću (iskvaren seksualnošću je diskutabilan pojam, nemojte me odmah napadati zbog izbora riječi!). Pokušavao sam se uklopiti, često bezuspješno, u teme u raznim sobama, osobito u metal grupama, jer tada sam kao bio nekakav metalac u začetku. Sjećam se, imao sam simpatija tada. Jedina koja mi je ostala u sjećanju bila je Freaky Angel iz Jastrebarskog. Zbog nje sam se redovito vraćao na chat, da pričam s njom. Moja prva virtualna simpatija. Vjerujem da je bilo obostrano, bili smo slične ako ne i iste dobi. Puštali pjesme jedno drugome, smijali se da ona živi kraj "autoputa bratstva i jedinstva" (što bi svi ljubitelji poezije Jure Stublića odmah trebali prepoznati kao njegove stihove). Sjećam se da sam joj puštao pjesmu "Miss You" grupe Blink 182. Međutim, ubrzo sam odustao od studija i povukao se sa chata jer život me odveo u nekom drugom smjeru. Jedini nick kojeg se još sjećam sa tog chata je Pegula, kojeg sam nedavno susreo na nekim novijim chatovima. Dobar lik. Meni bar. Iako znam da se neki čude tome da je meni dobar lik. Njima na dušu. Nije baš da sam poznat po tome da me dira tko što misli o meni na chatu (je ga serem, a). Još je bilo nekih nickova koje sam kasnije znao vidjeti, ali iskreno sad se više nikoga ne sjećam.

To je bila moja prva postaja na tračnicama vlaka zvanog virtualna komunikacija, konkretno na liniji zvanoj chat. Koji mi je bio nick tada? E to je povjerljiva informacija. Možda jednom i otkrijem. A možda netko tko me otada zna počne čitati sve ovo pa me prepozna. Iskreno ne znam kako bi to bilo moguće kad ovo još nikome nisam pokazao, ovaj FB profil. Odnosno jesam nekolicini svojih chat frendova, ali oni baš nisu pokazali frendovski interes za ovo moje piskaranje. Nema veze. Možda kad napišem više, možda će interes postati veći.

Za sada toliko o ovoj temi. Na poslu sam. Bio bi red da štogod i radim, dok čekam svoju chat curu da se javi na Google chat. Ljubav moja lipa.

Dnevnik jednog chatera, zapis 2.

Onda, jeste nestrpljivo čekali drugi nastavak ovog dnevnika? Daaaa da da. Kao što i riba nestrpljivo čeka da presuši rijeka u kojoj živi! Nećemo se lagati! Nema veze. Naviknut sam već ja na manjak interesa od strane moje nepostojeće publike (kme kme). Patetičan uvod? Slažem se, zapravo. Da se onda raspišem o onome što danas i htjedoh pisati. Chat dnevnik. Gdje sam ono stao? Da, Iskon i narančasti chat. Pa nije me bilo ni na kakvom chatu nekih 10-ak godina. Oženio sam se, bio sam sretan u braku, život je bio lijep… Sve do nekog trenutka 2017. godine kad sam počeo raditi recimo to tako uredski posao. Tad sam otkrio xat Geek chat, iliti popularni (ovo "popularni" je vrlo diskutabilan pojam, ovisno o tome s kojom skupinom chatera se razgovara o tome) Srnin chat. Uz dužno poštovanje Srni, neću govoriti ništa loše o tom chatu, niti ću u bilo kojem smislu davati ikakav osvrt na njega. Ovdje pišem o sebi, naravno. Kakav sam ja egocetrik, sunce mi garavo! Ok, znači 2017. sam počeo posjećivati taj Geek chat. Mislim da nisam ni čitavu godinu, pa možda niti pola godine bio tu prisutan. Sjećam se, sjedio sam za stolom i trebao smisliti neki nick za chat. Imao sam na umu onaj stari koji vam neću otkrit, patite znatiželjnici! I sjedim tako, mislim se „Kako da se nazovem? Da se nazovem nekako moćno, kao Hulk? Ma neeee… Kakav mrtvi Hulk, pa vidi me na šta sličim sa tom stomačinom! To da Hulk udari odbio bi se i on k'o od trampulina! (Iako sam za avatar odabrao upravo ružnu facu tog zelenog divljaka). Ajmo vidit zbog čega sam na chatu. Na chatu sam prvenstveno jer mi je na poslu dosadno… Eto ga! Zvat ću se IzDosade!“ I tako se nazvah IzDosade. Glup nick, originalan, al glup. Ali nije me bilo briga. Uostalom, kad mene i jest briga za takve stvari?Svakako, tad je rođen chater IzDosade (pojam chater meni je i dalje diskutabilan jer nisam siguran spadam li u ovom trenutku priče u tu kategoriju ili još uvijek ne). U to vrijeme sam se držao distance. Čitao sam što ljudi pišu na main, tu i tamo bi se ubacio u konverzaciju, osjećao se neprimjećen i onda se opet vraćao u svoje promatračke sjene. Tim pristupom, sramežljivim i poprilično nezanimljivim, uspio sam ostvariti poneki kontakt u pvt. Najprije sa nekolicinom chaterki. Najviše su me se dojmile tri. Lilith, koju će danas mnogi prepoznati kao Muffin ili Donut, jer je mijenjala nick budući da je druga Lilith također postojala na chatu. Ta druga Lilith me se u tom trenutku nije dojmila ni u kojem drugom smislu osim „ne približavaj mi se“, jednako kao i chaterica nicka Šejtanče, iz istih razloga, što se kasnije pokazalo apsolutno krivo. Prva Lilith, iliti Donut danas, me se dojmila jer se s njom mogla razviti kvalitetna pvt konverzacija. A i voljela je ljetovati u naselju u kojem sam ja tada živio, uz more, južno od Splita. Dakako, nisam pokazivao interes naći se s njom tada. Druga chaterica koja me se dojmila nosila je nick Ponoćna. Lijepe razgovore smo znali voditi, rekao bih podosta inteligentne, dok naravno ja opet, gonjen nekim vjetrovima vlastitih hirova, nisam nestao sa chata. Ali prije nego sam nestao, za neke će možda biti nevjerojatna ili odbojna informacija da san stupio u komunikaciju sa osobom čiji nick je bio sarajka. Nemalo sam se iznenadio kasnije, kad sam se vratio na xat, da je ona vrlo omražena među chaterima koji su tamo ostali. U kontaktu s njom nisam ostao dojma da je ona kao osoba bila problematična. Čak mi je bilo i ugodno razgovarati o književnosti i sličnim temama s njom. Ali što je tu je. Nemoguće je očekivati da se svi chateri slažu oko dojmova. Apsolutno slaganje svih na chatu spadalo bi u neki psihodelični vid znanstvene fantastike, ako mene pitate. Molim? Ne pitate me ništa? Pa da, jasno. E pa znate šta? Ne pitam ni ja vas ništa! Šta kažeš? Kako nezrelo i nimalo duhovito pisanje i argumentiranje? Ma mama ti je nezrela i neduhovita! Mrš tamo! Neću ti to nikad zapamtit! Eto toliko od mene zasad. Do idućeg mog preseravanja u ovom obliku, pozdrav i držite gaće. Imaju tendenciju padanja.

Dnevnik jednog chatera, zapis 15.

Dnevnik jednog chatera, zapis 18.

Evo da si čestitam, stigao sam i do zapisa broj 18. Bravo ja! Čestitam! Dnevnik mi je postao punoljetan! Koliko god besmislena i djetinjasta takva izjava bila. Ajmo reć da sam zadovoljan. Ako ništa, bar piskaram, a piskaranje je nešto šta ja jaaako puno volim. To ti dođe nešto kao da sam sa sobom pričaš. Da, zvuči poremećeno. Ko zna možda i jesam poremećen. Ali ja TAKO VOLIM PISATI OVAKVE STVARIIII!!! Ok, smiri se, Dosado! Smiri doživljaj! Who tf cares? Ionako ovo pišem uglavnom za svoj gušt. Ako se u procesu nastajanja ovoga svega još netko nađe zainteresiran za čitanje, super. Ako ne, šta fali i da sam sa sobom priča tu i tamo? Iako sob uglavnom šuti, ja sam taj koji brblja. Anyways… guštam u ovome i baš mi je drago da mi je dnevnik sad punoljetan. Eto. Ajmo dalje! (korisnik se prijateljski tapše desnom rukom po lijevom ramenu)

Već sam spominjao kako sam veliki ljubitelj glazbe. Koliko je volim slušat, toliko malo volim znat o njoj, ono točne nazive žanrova, instrumenata i njihovih dijelova, grupa, njihovih životopisa… Ne predstavlja mi neku veliku važnost ZNATI glazbu koliko UŽIVATI u njoj, u tonovima, melodijama, emocijama… E pa ja takav kakav jesam, volim se zanosit idejom da kao jel - znam svirat gitaru i pjevat. Naravno, to je samo moj umišljaj. Preciznije rečeno, volim se zamišljat da sam bar približno dobar kao Kansas s pjemom Dust in the Wind. Znate ono… 

I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone

All my dreams, pass before my eyes, a curiosity

Dust in the wind, all they are is dust in the wind

Čekaj, moram stavit link… https://youtu.be/tH2w6Oxx0kQ?si=yRIL7yA9Bg0dWaKi.

Eto. Da možete i vi sebi dočarati kako ta zabluda zvuči u mojoj glavi. Čak se volim uvjeravati da sam i stihoklepac, lyrics-master. I to je zabluda svoje vrste. E sad, kako to stvarno zvuči? Hahahaha.. sad ćete vidit. Čak sam našao video koji jako dobro oponaša katastrofu zvanu moje pjevanje. Čak su i bolji nego ja zvučim. Pazi ovo. naslov youtube videa je “Strangest song ever”. Da, naziv već govori sam za sebe, ukoliko znate engleski. Za one koji više znaju ruski, naslov glasi “Самая странная песня”, ili po naški “Най-странната песен”. Ne, to je bugarski, pardon. Po naški bi bilo “Najčudnija pjesma ikad”. Možda je netko od vas već vidio i čuo tu komediju. Evo i linka, da vidite kako otprilike, ako ne i lošije, zvuči vaš Dosada kad svira i pjeva 😀 https://youtu.be/isNdWV-ZrKw?si=BL1JJejVmXY_FXTw.

Jelda sam predivan pjevač? Još taj Kinez i zna pogodit ton. Ja? Recimo samo ovo: da je pogađanje tonova olimpijski sport u stilu streljaštva, sudci i publika bi morali napustiti dvoranu dok ja gađam. Možda i evakuirati grad. 

Eto, toliko o tome. Ne znam zašto sam imao potrebu to podijeliti s vama, ali eto jesam. Danas mi se ne piše o chatovima. Mada, sjetio sam se nekih chatera koje još nisam spominjao, a mogao bih. Recimo Shizo. Zašto sam se njega sjetio? Pa zato šta je uvijek govorio kako neće napustit Srnin xat kako bi otišao na mobchat. A jučer otkrijem da je upravo to učinio 😀. Čudni su putevi chatera. A dobar je Shizikao. On me tamo davno još prije par godina prozvao DJ Menopauza budući da sam stalno linkao neke pjesme s youtubea u to vrijeme. I savjetovao me da, ako imam imalo pameti, bježim od Brinete kako znam i umijem. Dakako, neću ovdje iznositi njegovo detaljno mišljenje o njoj, ne iznosim nikad ništa kompromitirajuće. Pitajte njega šta je sve govorio o njoj ako vas baš zanima.  Iako poznajući njega, nećete se baš usrećit odgovorom. A jesam li poslušao savjet dobronamjernog chatera? odgovorit ću drugim opitanjem: Slušam li ja ikada? Ne. Dok sam ne razbijem glavinju. Razbio je nisam. Bar mislim. Diskutabilno je, zapravo…

Eto ga, punoljetnički zapis gotov. Živi i veseli mi bili, i pojedite i popijte nešto za mene isto kad budete… Šta kažeš? Pojedite. Sa d, ne sa b. Sram te bilo! Perverzijo!

Dnevnik jednog chatera, zapis 19.

Gledajući kartu svijeta nekidan (ne pitajte me zašto sam gledao kartu svijeta) otkrio sam jednu zanimljivu lokaciju u Tihom oceanu. Inače, nema ništa zanimljivo u samoj lokaciji, osim da se nalazi usred oceana, daleko od kopna. Jako daleko od kopna. Doduše, ne znam zapravo sa sigurnošću ima li išta zaista interesantno na toj lokaciji budući da nisam niti pokušavao istražiti što se tamo nalazi. Njena zanimljivost je zapravo u tome šta me jako podsjeća na chat. Da, otok u Tihom oceanu podsjeća me na chat. Dobro ste pročitali. Kako, pitate? Heheeeee. Mene je to nasmijalo, pa se nadam da će još nekoga. Evo što sam smislio na tu temu.

Dakle, spomenuta lokacija, otok usred Tihog oceana…. ok nije baš usred, nije da sam geometrijski precizan, ali svakako taj otok u Tihom oceanu ima naziv  - Chatham. Ne smijete se još? Hahaha nema veze meni je već smiješno. Ali da objasnim, pa se možda i vi nasmijete. Najprije, kad pročitam tu riječ, to doslovno zvuči kao riječ chatam, ja chatam, ti chataš, on, ona, ono chata. Eto prve poveznice. Dakle možda sam pronašao otok chatera. Mjesto u reali koje je možda kao stvoreno za nas nolajfersku vrstu ljudskih bića. Još nije smiješno? Ok. Drugo što mi je palo na pamet kad sam pročitao taj naziv jest prijevod tog naziva. Naziv se sastoji, bar mislim tako, od dvije riječi. “Chat” i “ham”. “To chat” znači brbljati, prevedeno na naški. A “ham” je šunka. Dakle prijevod naziva bilo bi nešto kao brbljajuća šunka. Pa, mene je to jako nasmijalo. Vas ne? Ok, ajmo dalje. Ako to nije bilo dovoljno smiješno, možda sljedeća asocijacija bude. Dakle brbljava šunka. Od čega se radi šunka? Od prasećeg mesa jelda? Slušaj dalje. Mi smo chateri jelda? Prevedeno na naški, mi smo brbljavci. A kako smo gotovo svi, ako ne i svi, moralno gledano u najmanju ruku prasad, ako ne i stoka i mnogošto drugo, ukamuflirano u čitavu paletu lažnih lica i fasada, onda smo mi zapravo svi - brbljave šunke, iliti brbljava prasad. Nije smiješno? Ok, možda sam ja zaista balav i nezreo kako neki tvrde da jesam. Ne smeta mi. Meni je smiješno, i ako to podrazumijeva da sam balavac i nezrela budala, so be it. Ali za vas koji ste se možda uvrijedili na naziv brbljava prasad, moje isprike, nisam htio vrijeđati. Samo poprilično sam siguran da je svatko od nas bar u nekom trenutku to i bio. Ja znam da ja jesam. 

E pa brbljava moja prasadi, to sam htio podijelit s vama. Sljedeće što ću samo zapisati, pa možda neki drugi put razraditi jest jedan popis koji sam htio davno već napraviti. Popis mojih odnosa s ljudima. Ono, s kime sam dobar, s kime ne. Zasad planiram samo staviti na popis ljude s kojima sam dobar. Ako nisi na tom popisu, ili te ne znam, ili još nisam imao priliku stvoriti kvalitetan dojam o tebi. Dakle evo popisa:

Omiljeni ljudi na chatovima (koji se ne slažu nužno međusobno, ali meni su ekstremno dragi, bar u ovom trenutku, dok se ne pokaže drugačije)

• Maša (Liliput, Maša Liliputanac)
• Vranovita 
• JustSco (WildOne)
• Vox Populi (Anunnaki)
• Laraa (sa xata)

Jako dragi ljudi na chatovima

• Andreja
• Josephinjo (ili kako se sad već zove, ne pratim više)
• Brinetaa
• Ludi deda
• Šejtanče
• Universa
• Zvončica
• Čupava (SunčAna)
• Bitch
• medonjicaa
• billybenny
• Freakica
• Hoyden (buca)
• Cult
• Aki (šećerni)
• Whisper
• Str8
• Stepski_vuk
• Agapi

Ok… popis ću ažurirati, nisam se mogao sjetiti jesam li koga zaboravio. Ako se ne nalaziš na popisu, pogledaj razloge gore, ili se strpi da te se sjetim. Ili nemoj, ako te nije briga. Popis onih s kojima sam relativno ok, ili prosječno dobro, bio bi podugačak, pa ga nemam namjeru stavljat tu. 

Eto sad se zna kako otprilike dišem u odnosima prema ljudima an chatovima. S vremenom će se popis mijenjati, ovidi kako se odnosi budu odvijali nadalje. To je to od mene za danas. Živili!

Dnevnik jednog chatera, zapis 20.

I evo ga, novi jubilarni broj. Okrugli broj. razvuklo se ovo piskaranje ko dosadna zmija, gmiže i traži inspiraciju kao u onoj igrici, sjećate se? Ono s početka mojeg piskaranja? Ma niko se toga više ne sjeća. Iako, ako je vjerovat statistici koju vodim, taj moj prvi zapis je jedan od najposjećivanijih. Ne znam jesu li brojke takve zato šta je to najstariji zapis pa je kao logično da je najviše ljudi to vidjelo s obzirom da je davno napisano, ili zato šta ljudi od mene očekuju da pišem o perverzijama kao zmije i crvuljci koji su ujutro maleni, pa narastu zbog asocijacija. Nisam apsolutno siguran koja od ovih teorija je točnija. Nadam se iskreno da ipak moje radove čitaju koliko-toliki pristojni ljudi. Šta kažeš? Nema pristojnih ljudi na chatovima? Pa dobro sad… Ja sam sreo tu i tamo ponekog. da navedem jednog? Pa Neo recimo. To je oličenje poštena i dobra čovjeka. Ili moj prijatelj Pegula. Da ne spominjem onog meni omiljenog posjetitelja Chatlounge chata, kod moje drage medonjice, kako se ono zvao… A da, Vragolan, Alpha, kako se već ne zove. ili moj omiljeni lik sa Pričaone str8! Pa zar treba više nabrajati? Sve primjer do primjera predivnih muškaraca sa chata. Uuu zaboravio sam posebnog speciojalca… Atomski Mrav… E ako taj nije dobar i pošten i muškarac za kući nosit, ja ne znam ko je. Eto iskreno. Žene neću spominjat. Nema svrhe. Popis bi bio predugačak.

U svakom slučaju, eto, zmija mojih misli nabubrila je poput nabujal… A ma opet vi! Kako vas nije sram opet te perverzije pomišljat?! Pa može li pošten čovjek napisat pristojan tekst a da vi ne kislite na kitu?! Pa jebemu sve! E sunce vam podrum ne ogrijalo! A ja mislio imam posla sa pristojnim nekim ljudima. Jaooo… Dođe mi pravo da se isključim sa svih 15 chatova na kojima sam barem na dva dana! Da se odmorim od perverzija.

Dobro. Razmišljao sam kako dalje nastaviti s ovim mojim pisanjem. Imam osjećaj da sam dosadio ljudima. To je sasvim legitimno. Dosadio sam i samom sebi. Ipak, pisanje je nešto šta me ispunja, nešto šta u mene uštrcava kao neku tajanstvenu jako toplu i tečnu supstancu određenog zadovoljstva, ulazi u mene duboko, u najtajnije dubine mojeg bića. Poput nekog neopisivog, ugodnog uzbuđenja, ne znam kako opisati… Šta kažeš? Zašto to šta pišem podsjeća na seks? Kako misliš? Pa ispunja me pisanje… Aha… A ma kakvu guženje sunce ti podrum ne ogrijalo! Pa nisam na to mislio pod tečnom supstancom koja me ispunjava! Oooo mila Frigga majko Thorova! Ima li ovo smisla uopće? A ja sam mislio da je meni mozak pogano perverzan. A dobro. S kim si takav si, kažu. Mogu živjet s time. Neka vam bude. Meni je pisanje kao seks. Eto. Sretni? Šta kažeš? Da je to zato šta nemam dovoljno seksa u životu? Ma šta ti znaš koliko seksa ja imam u životu? Ok mislim da smo gotovi s ovom temom. Htio sam pisati nešto konstruktivno, nešto inteligentno, ali ovo je otšlo u skroz nekom drugom, jako klizavom smjeru. Šta? A ne ne ne…. ne navlači me na takve komentare! Ništa to nema veze sa sklizavim… Znaš šta? Neću se uopće spuštat na tu razinu više! Mislim oću, ali neću sad više! Ne na koljena, stoko perverzna! Zašto bi se ja spuštao na koljena? A ma jeli? idi nek ti Mrav cucla! Ja neću!

Sad sam se baš iznervirao! A mislio sam spomenut štagod zanimljivo sa xata prije nego krenem na priču o mobchatu… Ništa to ćemo onda drugi put. I zapustio sam Klauna mračnog srca, nisam ni tamo odavno ništa napisao. Zapravo jesam, krenuo sam tamo pisati o svojoj Mafiji. Lilkku sam tamo obradio, sad bi trebao brata moga. Nisam je tako bradio, pogani majmune! Ma odoh. Nema ovo smisla. Budite mi sretni i debeli, do idućeg zapisa. Ljubi vas Dosada. Ili Meno, ako sam vam tako draži. Nisam jeli? A ma mrš!

Dnevnik jednog chatera, zapis 21.

Pogledao sam statistiku svojih tekstova, pregledi, doseg, postotke neke… Brojke kažu sljedeće. Po dosegu (u prijevodu, broj ljudi koji su otvorili neku objavu) uvjerljivo je na prvom mjestu ona prva objava, ona o zmiji u rane jutarnje sate, znate već. Prošli put sam u Dnevniku spominjao to. Zaista ne razumijem zašto je ta objava bila pogledana od najviše profila, odnosno posjetitelja moje stranice. Pa najstarija je, treba ipak skrolati do nje, uložit određen tvrd. Mislim trud. Ne nikakav tvrd. Pardon. Opet sam se zeznio malo, nećete mi zamjerit, znam ja vas. Nego šta sam htio reći? Da. Eto to kaže taj broj. Idući je nešto očekivaniji. Osamnaesti i devetnaesti Dnevnik imaju najveći porast čitanja od prve objave. To ima smisla jer su novi zapisi pa se prije vide kad netko skrola moje objave, a do onoga sa ranojutarnjom gladnom zmijicom većina izgubi interes. To mi čak i ima smisla. Vidim da vas zanima i moja priča o Hell’s Mafiji. Good, good. Vidim da je onaj moj sukob u Mafiji pobudio značajan interes. Sviđa mi se to. Mislim ne sukob, nego interes za te moje tekstove. Moram opet neki kaos izazvat budući da se to izgleda nekima sviđa. I znate što je još zanimljivo glede tih tekstova? Primjetio sam da mi je uvjerljivo veći postotak čitatelja koji nisu pratitelji, nego onih koji jesu pratitelji. Što znači da se puno vas ne odvažuje ostaviti traga svoga čitanja na mojim tekstovima, a svejedno vas zanima šta pišem. A je li mamicu vam, vi bi se skrivali malo, a da ostanete u toku? E imam vam i za to nešto reć onda. Imam jedan prijedlog. 

Evo baš u tom kontekstu sam nešto razmišljao ovih dana. Mislio sam se, možda se ljudi srame šta su toliko znatiželjni i idu vidjeti mogu li se pronaći u tekstovima tamo nekog IzDosade. Pa prijavi se na lažni profil jebemu mater. Ko i ja. Misliš da je to moj profil kojemu ima pristup itko ih moje reale? Nisam lud! Mislim jesam, ali ne toliko. Nego eto napravite lažne profile, pratite, komentirajte, lajkajte, hejtajte, bilo šta, da mi malo živne statistika, jako je monotona. Samo pazite da vas žene, djeca ne uhvate da dijelte dickpickove međusobno u komentarima tih mojih tekstova. Zamisli jebote da te sin uhvati sa takvom nekom slikom na ekranu, ili slikom nečije… jeli… mačkice. Pa te upita “Tata zašto gledaš pišu na ekranu?” Ili “Tata je li to nečija pikica?” “Ma neee, sine, nije, to je … aaaa… to je novi model jedne, kako da kažem, gumene obloge za dršku jednog alata koji imam, pokazat će ti tata jednom. Ali čekaj malo, mali, kako ti znaš šta je pikica?!” “Ali tata to izgleda ko pišo, ne ko alat.” Ili da te uhvati na chatu i pita te “Tata šta je to, mogu li ja to pisati?” I ti mu kažeš “To ti je chat sine, to mi nešto za posao, ne bi ti to razumio.” “Ali tata zašto ti netko pokazuje pišu tu na tome sa posla? Jel vi na poslu radite piše?” “Ne sine, ne radimo piše, niti se bavimo pišama. Idi piši zadaću, ajde!” “Tata i ja ću kad odrastem tako pričati sa kolegama na tom chatu, baš mi se sviđa kako se mogu slike slati” “MALI JEBEM TI MATER IDI PIŠI ZADAĆU! NEĆEŠ TI SLAT NIKOME TE… SLIKICE!” “Ali tata i ti šalješ svojim kolegama pišu. Vidi nova slika. Tata to nije pišo, to je neka čudna rupa, zatvorena je…” “MA NE GLEDAJ TO KONJU JEDAN! BJEŽI TAMO DA TE NE VIDIM I NE ČUJEM!” Eto takve neke misli sam imao ovih dana, u nadi da vas nagovorim da se više angažirate oko mojih objava. Ali nešto mi govori da sam vam s time više pomogao da uopće ni ne gledate moje objave. Šta kažeš? Jel to iz iskustva govorim? Kakvog sad iskustva? Ma bježi čovječe, nisam nikad ispred djece slao dickpickove na chatu, šta ti je! Jesi normalan?! Ma ni ispred žene, ubila bi me! S razlogom, da. Slažem se. Riskantan je život oženjenog chatera. Ne preporučam. Šta se onda ne povučem sa chata? Eto baš ću se tebi opravdavat! Ajde bježi tamo čitat moje tekstove!

U svakom slučaju, bez zajebancije, rado bih vidio koji dickpick… oću reć komentar, lajk i tako to na moje objave. Znam da sam možda nekima dosadan, neke sam razočarao, o tome neću u Dnevniku, za takve teme služi Klaun, pa ako netko to ne čita a želi znati neke pikanterije o mom chat životu, neka se obrati Klaunu.

Dnevnik jednog chatera, zapis 22.

WOO-HOO!!! Jeste čuli za pjesmu koja tako počinje? Ringing any bell? Ne nije joj to naziv. Šta mislite kako se zove ta pjesma? Ne, ne zove se ni “Woo-hoo”, mada shvaćam zašto je to bila prva asocijacija. Zato šta počinje sa 4 ta woohoo-a i ponavljaju se kroz pjesmu još koji put. Ne, naziv je zapravo puno inteligentniji. Glasi… jeste spremni? Dakle pjesma se zove… Drum roll, please…. “Song 2”! Da. Strašno inteligentan naziv pjesme. Pjesma 2. Što ne bi trebalo čuditi ako znate ime benda. Ne znate? E pa bend se zove Blur. Prijevod? Zamagljen, nejasan obris. Da. Ne znaš šta je inteligentnije, naziv benda ili naziv pjesme. E ali ta pjesma mi danas stalno svira u ušima, ali naravno ne original nego obrada od.. pogađate? UMC, da, naravno.. Stavio sam je na loop i rekao sam sebi “vrijeme je da se IzDosade malko resetira na postavke veseljaka koji je bio prije Klauna mračnog srca”. Woo-hooo! Jes!!!! Dosta sam mračio, vrijeme je da se vratim na svoje staro ja. Pozitiva, veselje i … aaammm… da, to bi bilo uglavnom to. I da smislio sam novi nick. Da imam želju mijenjati svoj nick na chatovima, nazvao bih se ResetARDiran. Kužite? Resetiran + retardiran? Resetiram se na stare postavke i izgledam retard… Ma never mind, ne kužite vi poantu. E i ako ikad vidite taj nick negdje na chatu, postoje samo dvije posibilnosti tko bi to mogao biti. Ili sam to ja i pun mi je kufer svega, osobito lažnih chat odnosa i samo sam se došao sprdat… Ili je to netko ukrao moju ideju iz ovog zapisa. Šta bi onda značilo da netko zapravo ovo i čita i možda mu se sviđa ovo šta pišem. E tako. WOO-HOOO!!! Živio resetARDizam!!!!

Danas sam zapravo odlično, hvala na pitanju. Da. Osjećam se nekako poletno, u duhu navedene pjesme i spomenutog nicka. A i poljeće je. Uvijek sam takav u proljeće. Kako kaže Luka Nižetić: “Proljeće je, a u meni svemir, od sreće bih zagrlio nemir!” Ili je obrnuto? Ma koga briga! Resetardiran sam skroz. Kao Rafael Dropulić, zvani Rafo, kad je 2003. pjevao tu wooo-hooo pjesmu na show-u Story Supernova Music Talents, ako se toga više itko sjeća. Bar mislim da je to izveo jednom. Ne sjećam se ni ja više. Svakako, taj lik mi je bio idol tada. Želio sam biti kao on, veseli rocker, uvijek ležeran, razbacan ko dijete sa ADHD-om, pozitivac i “stari moj phahaaaaaaa” tip (tako se on znao izražavat u tim najboljim danima). Pitam se di je završio taj čovjek? Nema veze, googlat ću ga kasnije. Rekoh googlat, a ne… Jaooo… pa jel mogu ja napisat jedan zapis a da vi ne mislite na lizalicu?! Nego gdje sam ja stao sa ovim svojim dnevnicima? Mislim da ću i ovo malko resetardirat. Kronološki pregled je dosadan. Ko da pišem kakav doktorski rad. Idemo bit Rafo, razbacani i veseli! A to je nešto šta ja stvarno dobro znam biti. Šta se moglo vidjeti i po tome na koliko sam chatova jedno vrijeme bio. Mislim da je broj u jednom trenutku bio 15. 

Interesantno je zapravo kako sam se našao na svima njima. Kad sam pobjegao sa Srninog xata na mobchat, Donut, vrana i sco su mi govorili da sam lud, da taj chat ne valja, da su ljudi katastrofa, pretjerano negativni i da se tu ne može biti. I naravno, došli su za mnom i Donut je sada tamo dežurna brbljavica. Draga moja Berlinka, jedna od meni najdražih chaterica ikad. Nego di sam stao? Aha… Kad su oni došli za mnom na mobchat, ja sam već otkrio drugi chat. Zvao se chatajmo.com.hr. Koliko vidim, više ga nema. Šef je bio šećerni Aki. Drag lik. Skinuo se sa droge chata ima od toga već neko vrijeme, svaka mu čast na tome. E tu me našla… e ubijte me sad, ne sjećam se ko me tu našao. Svakako završio sam na chatu naziva Radio Jaca. Koliko znam, i taj je mrtav. Nikad nije ni bio baš nešto, bar meni. E pa tu me našla Jana, koju mnogi znaju sa minichata, pretpostavljam. Jako fina dama. Uvijek željna romanse i topline, šta je razumljivo budući da se stalno slika u minisuknjama pa ne čudi da joj fali topline. Mislim, da ja nosim tako kratke suknje, noge bi mi pro-mrz-le! Ali na kraju krajeva, šta bi ja nosio minisuknje uopće? Nema nikakvog smisla.. Ta Jana dala mi je… ne nije mi to dala, you sick fuck! Dala mi je link za chat hrchat.net. Tu sam se čak uspio i posvađat s njom, i to više puta, za divno čudo. A nakon toga odvela me na Minichathr nakon čega je na hrchat.net dobila ban jer me vrbovala za drugi chat 😀.  Međutim eno je i sad tamo, vjerojatno se u nekom trenutku izmirila sa šefovima Borgom i Gwendoline ili ko je već tada bio šef. 

Ali vratimo se mi na Akijev chat. Tu sam upoznao Mašu. Mislim da je Aki jednom rekao, ili netko drugi, da bi ona i ja bili dobar par. Ja sam na to rekao nešto u stilu “Ko bi pametan bio s tako ludom ženom?!” Mda… Rugajte mi se u komentarima slobodno. Neću čitat, obećavam. Medonjicaa, ako ovo čitaš, želim da znaš da je ona zaslužna šta si mene upoznala, jer mi je dala link od tvog Chatlounge.eu i zato me imaš tamo. Zaslužuje titulu admina, znaš. Razmisli o tome. Svakako, tad sam već bio na pet chatova. Ali ekspanzija mojeg chat života tek je krenula. U to vrijeme bio sam jako aktivan s Mafijom na discordu. Kako bih ušao u neki chat, zvao bih i njih dvoje. Tada se znalo, gdje god se nas troje pojavimo u isto vrijeme, cirkus je zagarantiran. Ljudima se to sviđalo, a nikome toliko koliko nama troje. To je bilo zlatno doba Mafije. Doba sniffera i Extreeme Ass Strechera. Bit će o tome govora u mojim tekstovima o Mafiji. Svakako, počeli su padati linkovi u pp. Trabliona šefice Trablice, onda zafrkancija.com šefova vječno zaljubljenih Elvise i Matea, a kasnije i Trolovi chat. Taj je bio kratkog vijeka. Poprilično sam siguran da sam bio pozvan i na još koji chat, ali svi su oni pali u zaborav. Poprilično sam siguran da sam bio pozvan i na još koji chat, ali svi su oni pali u zaborav. Jedan koji nije pao u zaborav i koji me možda najviše obilježio od svih jest pricaona.rs. Tu smo se najviše zafrkavali, upoznao sam Vox i Str8ta, turbulentni par koji mi je prirastao srcu, kako kao par, tako i pojedinačno kao osobe. A i tu sam ponovno našao Lenny, o čemu sam već pisao i vjerojatno ću pisati opet.

Eto, to je otprilike najkraći prelet preko mojih chaterskih ekskurzija. Detalje ću obrađivat u naredniom nastavcima. E sad, kakve veze ima ova blitz-kronologija sa pjesmom “Woo-hooo!”? Ok, da, nije joj to naziv, ne gnjavi me s tim detaljom! Ima veze, kako nema?! Ajmo secirat tekst. Osim šta se danas stvarno osjećam WOO-HOOO iz nikakvog konkretnog razloga… Čak nije pao ni neki hot ili nešto slično… U tekstu pjesme stoji:

When I feel heavy metal

(Woo-hoo) and I'm pins and I'm needles

(Woo-hoo) well, I lie and I'm easy

All of the time, but I'm never sure why I need you

Pleased to meet you

U prijevodu: “kad se osjećam heavy-metalno (woohooo, naravno) i kad sam sav nervozan da me sve žulja (opet woohooo) pa, lažem da sam opušten i miran cijelo vrijeme, ali zapravo nemam pojma zašto vas trebam! Ja sam IzDosade, drago mi je!” Jel može postojati bolji opis mog chatanja? Praznoglavo zafrkavanje, upoznao sam vas toliko na toliko različitih chatova, da više blage veze nemam koga i odakle znam, s kime sam u svađi, koga volim, ko voli mene, ko me hejta, s kime sam hotao, jel to bilo muško ili žensko… ja više pojma nemam šta ja radim na chatovima. Eto iskreno. Šta i ne čudi. Bar 12 chatova u isto vrijeme, to je recept za obolit na mozak. Zato i pjesma paše, jer kaže:

 Got my head checked

By a jumbo jet

It wasn't easy

But nothing is, no

U prijevodu: “Testirao sam si glavu i to mlaznim avionom. Nije bilo lako, ništa i nije lako!” U prijevodu, osjećam se ko da sam sjeo na turbinu mlaznog aviona i prozujao visokim atmosferama chatova na njemu, toliko virtualne buke sam prošao u jako kratko vrijeme i ne, nije mi lako… Probio sam! Prolupao! Službeno je! Ja sam službeno ResetARDiran. I baš me briga, baš sam dobro! Ali ima i za to tekst u pjesmi:

I got my head done

When I was young

It's not my problem

It's not my problem

Prijevod: Sredio sam si glavu … više ništa nije problem! Ja sam lagan kao nedjeljno jutro, Easy like a sunday morning, kako kaže druga jedna pjesma. Resetardiran, sretan, opet onaj stari ja! WOOO-HOOO!!! Ne zamjerite što mi je ovaj tekst ovako dug. Šta kažeš? Ma tekst je dug, ne govorim o… o mila Frigga majko Thorova!!! Zar opet? Ma nije moj problem šta vi samo na lizalice mislite! No! WOOO-HOOO!!! Želim vam vesel i resetARDiran dan! Svima! WOOO-HOOO!!!

Dnevnik jednog chatera, zapis 23.

Upravo sam zbrojio koliko sam svojih caterskih brbljarija zapisao na ovim Facebook preseravanjima. Više-manje nekih 100 stranica. A to je s razmacima od pola stranice i više za svaki novi zapis, tako da pravog teksta vjerojatno ima manje od 100 stranica. Svejedno, nakupilo se toga. Nakupilo se… i tu će stati. Da, završavam s ovim piskaranjima. Šta napisah, napisah. Završavam i sa chatanjem. Volio bih reći ono “bilo je lijepo dok je trajalo”, ali nekako sam više mišljenja u stilu “bilo je lijepo dok nije postalo grozno”. Znate, chat je prije bio mjesto gdje su se ljudi dolazili opustiti, zafrkavati, stvarati nova poznanstva, potencijalno i nešto ozbiljnije i trajnije. To je bar tako bilo davno kad sam ja postao chater u nekom mizernom smislu te riječi. A sada? Sada se sve svodi na samo par stvari (čast iznimkama): na zavođenja i kurvarluk, i na vrijeđanje i prijetnje upadanjem u privatne podatke i realu. U par riječi: zgadio mi se svijet chata. Ok to nije par riječ. Čak je i neparan broj, but that’s not the point. The point is… ovo je moje zbogom chatu i svemu šta ima veze s time. A kako je zbogom, poželio sam napisati još pokoju riječ o nekim ljudima i chatovima koji su me na neki način obilježili. Dakako da ne mogu sve navesti u tom mom opraštanju jer bi to potrajalo jako dugo, ali neke značajnije pojave imam potrebu spomenuti. Pa da krenem s time.

Srna. Ti i ja nikad nismo imali neki dobar odnos, a iskreno nikad nisam ni imao neku komunikaciju s glavešinama nekog chata (iznimka je medonjicaa, ali ona spada u posebnu kategoriju pod naslovom “rijetki dragulji mojeg chatanja). Tvoj chat je bio jedan od mojih prvih, na njemu sam upoznao neke jako drage ljude s kojima sam još u kontaktu. Ali Srna… get a life, would ya? Toliko si postala posvećena bananju krivih ljudi i štićenju bolesnih svojih pristalica da je to čista žalost za jednu osobu tvojih godina. Ma znam da moje mišljenje tebe niti ne zanima, vjerojatno nećeš ovo ni čitati. A da i pročitaš vjerojatno mi slijedi forever ban. Neka, ne dira me to. Ionako sam gotov sa chat “životom”. Srna, toliko si ljudi izvrijeđala zbog svojih uskogrudnih chaterskih stavova, da je to postalo gotovo kriminalno. Eto toliko od mene. Ekipa sa xata, vi koji ste još pod Srninom suknjom, bila mi je čast poznavati vas. Želim vam sve najbolje.

Mobchat. Pantera, tebe nikad nisam upoznao, nemam ništa pametno tebi za reći. Ali volio sam tvoj chat. Nakon Srninog, tvoj mi je bio drugi virtualni dnevni boravak. Neke “tvoje” ljude nosim u nekom dijelu svog čudnovatog srca, kao recimo Čupavu, Bitch, Deadpoola, Whispera, Pegulu (stari oprosti šta san u nekim zapisima bio pretjerano sarkastičan prema tebi, ali zaista si mi ok lik), Freakicu, Ferr, Mojnea, pa čak i FuckIt koju sam zaista povrijedio i još uvijek mi je žao zbog toga i još uvijek mi je draga. Vjerojatno sam nekoga zaboravio, ne zamjerite. Bili ste prekrasno društvo. Proveo sam lijepe trenutke s vama. Uživajte i dalje. 

Pričaona. Garava, draga, tvoj mi je chat zaista donio nekoliko jako dragih ljudi u život, ali i nekoliko onih zbog kojih sam požalio što sam ikad upoznao svijet chata. Mislim da i sama znaš o kome govorim, da ih ne spominjem. Želim ti sreću u borbi s tim bolesnicima, stoj hrabra i jaka, ne daj se smekšati i molim te nastoj biti pravedna. Ekipa s ovog chata mi je na dane zaista uljepšavala radno vrijeme, dok sve nije otišlo kvragu. Bar iz moje perspektive. Neki od vas s kojima sam bio dobar ostaju i dalje u kontaktu sa mnom i mimo chata, što mi je drago. Ostali, ne zamjerite šta vas ne spominjem. Ako vam se piše, postoje ljudi koji imaju moj kontakt mimo chata, također u virtuali, pa se javite ako baš želite. Pritom mislim na Calypso, Ratnicu, Str8-ta, Kovačevića i tako te ljude s kojima sam čak uspio imati kakvu takvu pristojnu komunikaciju. Uživajte i klonite se Melly i ostalih otrovnih chatera koji jedva čekaju da vam prijete upadom u realu, kao što su to radili meni i još nekima, ne shvaćajući da time rade krivično djelo kojim mogu biti pravno gonjeni. Čuvajte se takvih. Doći će vas glave kad najmanje očekujete. 

Medonjicaa. Tvoj chat, draga, je bio moja oaza mira u virtualnom svijetu. Možda, možda mi je čak bio i omiljeni chat. A ti si definitivno moja omiljena chaterska šefica. Za to mjesto se može natjecati još samo Gwen sa hrchat.net. Ali o tome kasnije. Ostao sam ti dužan uređivanje teksta za Kviz, možda to odradim pa ti dođem predati ispravljenu verziju. Svakako od svih ljudi na chatovima možda jedino vama tu na Chatloungeu želim ostati u dobrom sjećanju, iako znam da sam vam vjerojatno pao u očima zadnjih mjeseci. I zato, vama posebno želim uputiti ispriku za bilo koju glupost, uvredu ili bilo koju drugu svinjariju kojima sam vam na bilo koji način nanio bol ili neku drugu nelagodu. Osobito šefici medonjici, Jerry, Jeleni, Mirni, billybennyju, Spriteu i ako sam koga zaboravio, nemojte zamjeriti, nikako nije bilo namjerno. Ostanite veseli i pozitivni i ne dajte da vas itko ikada zamrači. Niste najbolji ali bolji ne postoje 🙂.

I konačno Gwendoline. Mi se nismo baš nešto upoznali, ali prema meni si uvijek bila super draga, što ničim nisam zaslužio. Zbog toga ti moram priznat da si mi druga po redu omiljena chat šefica, odma iza medonjice. Nju ipak ne može nitko skinuti s trona. Pozdravljam i Borga, starog šefa ako je još prisutan. i sve vas da vas ne nabrajam. I molim vas, MOLIM VAS ne ljutite mi Janu! Istina da ona i ja nismo baš imali najbolju komunikaciju, ali svejedno mi je bila draga. Jana, molim te nemoj se prehladit, obuci koji put nešto šta pokriva i ispod dupeta, živa bila. Prekratke su ti suknjice i haljinice 😛. Doduše dolazi ljeto, pa ovaj moj prijateljski savjet zapamti za zimska vremena. 

Ostali chatovi, nemojte zamjerit šta vas ne spominjem. Iskreno, pali ste mi u zaborav pored ova četiri. Spomenuo sam vas prošli put. Trebalo bi biti dovoljno. 

Eto to je sve od mene. Šta ću sad? Vjerojatno ću tu i tamo napisati koji nastavak onih erotično-ljubavnih priča, ako budem nadahnut. A i ostao sam dužan okušat se u jednoj priči koju mi je naručila jedna chaterica koja mi se izjasnila da jako voli čitati moje tekstove. Dala mi je izazov da napišem erotičnu priču o zavodljivoj fakultetskoj profesorici koja voli nositi haltere i raznu seksi odjeću, kao i tome pokladne igre i igrice. Mislim se okušati i u tome, čisto da odgovorim na postavljen izazov. 

Na kraju, šta da vam kažem? Drž’te gaće, imaju tendenciju padanja. Stojte mi dobro, ili lezite, kako vam paše. A možete i sjesti. Pozdravljam vas sve lipi moji. A i vas ružne isto, da se ne osjećate zakinuti. I ne, više vam neću dolaziti ostavljati nick na čuvanje, niti ću vas obavještavati da sam samo došao provjeriti poštu u pp. Toga više biti neće. Ako kome falim, u što istinski sumnjam, postoje ljudi na chatovima koji znaju kako do mene. Pritom ne mislim da me tražite u reali. Samo virtuala dolazi u obzir. Ozbiljan sam. Iako, znam da svi koji su ikada htjeli ostati u kontaktu sa mnom već to i jesu na ovaj ili onaj način, i mimo chatova.

Sad zbogom. Pustio bih neku prigodnu pjesmu, ali mi se baš ne da tražit takvu nekakvu. I zadnji put… 3… 2… 1… OFF!